14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač klav. izv. / Revised by: Zoran Juranić
Klavirski izvadak
Predgovor / Preface: Vjera Katalinić
Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici kao Ivan Jarnović) bio je jedan od najistaknutijih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Kršten je u Palermu 29. listopada 1747. iako je, prema inačicama prezimena, vjerojatno hrvatskog porijekla. Koncertirao je u svim najznačajnijim prijestolnicama među kojima su Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Stockholm, Kopenhagen i Petrograd – gdje je umro 1804. godine.
Njegov 14. violinski koncert, još u 18. stoljeću objavljen u dionicama, ali i kao sonata za klavir i violinu, bio je često izvođen i neobično popularan zbog korištenja ruskih tema. Svaki od tri stavka u tome djelu nose neke značajke koje ga čine posebnim, što je publika na njegovim nastupima obično dobro prihvaćala. Za razliku od uobičajenih herojskih tutti početaka, prvi sonatni Allegro nastupa kao solo i u piano dinamici s melodijskom temom, a tutti ansambl se priključuje u njezinom drugom dijelu. Slijedeći taj model čitava je prva ekspozicija temeljena na dijalogu između solista i pratnje. Druga je ekspozicija „pravi solo“, koji obilježavaju razvijene teme i pasaže, koje diskretno podupiru akordi pratnje. Nakon virtuoznog srednjega dijela, repriza počinje kao tutti, ali u vrlo tihoj dinamici, no crescendom ju razvija prema kraju stavka. Polagani stavak Amoroso con expressione (u francuskoj inačici) ili Romance (u britanskoj) započinje citatom ruske narodne melodije Как у нашего широкого двора (Kao na našem širokom dvorištu), napjev koji je V. F. Trutovski objavio 1778. godine u drugom svesku svoje zbirke ruskih narodnih pjesama, a korištena je i u ranim ruskim scenskim djelima toga razdoblja. Temu u trećem stavku – Air russe – moguće je identificirati kao popularnu Kamarinskaju (Камаринская) – napjev koji su koristili i neki drugi skladatelji. Joseph Haydn, jedan od njih, uključio ju je u svoj stavak Andante cantabile za mehanički instrument Die Flötenuhr (Hob. XIX/4) 1772. godine.
U suvremenom je izdanju ovaj koncert tiskan 2013. godine (partitura i dionice, s opširnijim predgovorom), a sada je tome pridodan i klavirski izvadak.
