13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
2016
Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač klav. izv. / Revised by: Zoran Juranić
Klavirski izvadak
Predgovor/ Preface: Vjera Katalinić
Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici kao Ivan Jarnović) bio je jedan od najistaknutijih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Kršten je u Palermu 29. listopada 1747. iako je, prema inačicama prezimena, vjerojatno hrvatskog porijekla. Koncertirao je u svim najznačajnijim europskim prijestolnicama među kojima su Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Stockholm, Kopenhagen i Petrograd – gdje je umro 23. studenog 1804. godine.
Ovaj trostavačni koncert br. 13 u A-duru u mnogome je obilježen značajkama Jarnovićevih skladateljskih postupaka, ali ima i nekih posebnosti. Prvi stavak, uobičajene sonatne sheme s četiri različite teme (dvije glavne, a između njih po jedna nova u tutti i solističkoj ekspoziciji) od kojih se dvije glavne ponavljaju u reprizi, trodjelne je mjere, što je suprotno uobičajenim, gotovo herojskim temama parne metrike. Stoga stavak više podsjeća na živahni plesni korak (doduše prebrz za menuet), a možda čak i na kakvu odlučnu narodnu pjesmu poput škotske Thomas the Rhymer. Nakon romance, kojoj bi se lako mogao pretpostaviti vokalni predložak kakve uspavanke, neposredno slijedi rondo attacca. Vjerojatno je najneobičniji u ovom koncertu završetak tog žustrog stavka, čija tema podsjeća na signal poštanskog roga s tri kontrastne epizode. Na kraju, naime, solist ponavlja početni motiv teme u sve tišem registru isprekidan fortissimo akordima pratnje te završava toničkim kvintakordom, ali na kvinti, što nedvojbeno izaziva dojam očekivanja nastavka. Je li taj nastavak bio Jarnovićeva najava nove priredbe, ili je – što su novinski izvještaji dali naslutiti – virtuoz u nastavku dodao neku temu s varijacijama? Takvih Jarnovićevih malih solističkih komada uz pratnju continua sačuvano je mnogo, a upravo dominiraju oni u A-duru. Moguće je, naravno, da je Jarnović na licu mjesta improvizirao na neku drugu popularnu melodiju.
U suvremenom je izdanju ovaj koncert tiskan 2015. godine (partitura i dionice s opširnijim predgovorom), a sada je tome pridodan i klavirski izvadak.
