Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ u 2026. dodijeljena je dr. sc. Luciji Konfic
Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ u 2026. dodijeljena je dr. sc. Luciji Konfic
za knjigu Giuseppe Michele Stratico's Treatises on Music between Theory and Practice: Edition and Commentary, HMD, 2024.

Obrazloženje
Knjiga Giuseppe Michele Stratico’s Treatises on Music between Theory and Practice: Edition and Commentary [Traktati o glazbi Josipa Mihovila Stratika između teorije i prakse: izdanje i komentari] Lucije Konfic revidirana je i prilagođena verzija njezine doktorske disertacije koju je obranila 2017. na Sveučilištu u Grazu, Austrija. Objavljena je 2024. na engleskom jeziku u biblioteci „Muzikologija bez granica“ Hrvatskog muzikološkog društva.
Knjiga je podijeljena u dvije velike cjeline. Prvu čini znanstvena studija koja donosi Straticovu biografiju, prikaz i analizu njegovih triju traktata Trattato di musica, Nuovo sistema musicale i Lo spirito Tartiniano te analizu odnosa Stratica prema teorijskim postavkama njegova učitelja Giuseppea Tartinija. Drugi dio donosi transkripciju Straticovih rukopisnih glazbeno-teorijskih tekstova popraćenu kritičkim komentarima.
U prvom dijelu autorica sabire i dopunjava biografske podatke, prikazuje dosadašnja istraživanja G. M. Stratica domaćih i inozemnih autora objašnjavajući njihove ciljeve, znanstveni doprinos i historiografsku relevantnost. Analizirajući traktate, autorica specificira Straticove interese i usmjerenja na području teorije glazbe te identificira i izdvaja teme koje su mu bile od posebne važnosti, utvrdivši načine na koje im je pristupao i razinu na kojoj ih je elaborirao. Odnos Stratica i njegova učitelja Tartinija, autorica sagledava iz dviju perspektiva. U jednoj prikazuje Stratica kao teoretičara kojemu su Tartinijeve teorijske postavke bile polazište, dok ga u drugoj prikazuje kao kritičara teorijskog sustava njegova učitelja. Dio teksta, u kojem se Straticova misao dovodi i u odnos s teoretičarima kao što su L. Euler, J. le Rond d’Alembert, J.-A. Serre, Ch. H. de Blainville, J.-J. Rousseau, J.-Ph. Rameau, A. Eximeno i G. Riccati, osobito je poticajan i daje bitno znanstveno uporište ukupnom radu. Tome se pridružuju i zaključci poput onoga da je Stratico bio jedan od rijetkih teoretičara 18. stoljeća koji je, nasuprot suzdržanosti spram tog pitanja u većine autora njegova vremena, septimu bez dvojbe smatrao konsonancom. Zahvaljujući tom i njemu sličnim razmatranjima, u radu su postavljene osnove za daljnja proučavanja i istraživanja koja bi omogućila temeljitu kontekstualizaciju i valorizaciju Straticove glazbeno-teorijske misli u Europi njegova vremena.
Kompleksna transliteracija ranije navedenih Straticovih traktata u drugom dijelu knjige, popraćena komentarima, glavna je tema ovoga rada. To kritički priređeno izdanje pokazuje iznimnu akribiju i donosi sjajna grafička rješenja te time predstavlja rad izvanredne znanstvene discipliniranosti, znalački postavljene i dosljedno provedene metodologije u području glazbeno-historiografskog i glazbeno-teorijskog rada te kao takvo može služiti kao uzor budućim istraživanjima i kritičkim izdanjima starijih nedostupnih rukopisnih djela iz područja teorije glazbe.
Ukupno ocjenjujući, izborom teme i metodologijom rada autorica Lucija Konfic svojom je knjigom Michele Stratico’s Treatises on Music between Theory and Practice: Edition and Commentary ostvarila jedinstveno djelo koje sintetizira uvjerljivu historiografsku i glazbeno-teorijsku znanstvenu analizu traktata G. M. Stratica. Time je autorica domaćoj i međunarodnoj znanstvenoj zajednici predstavila korpus do sada nedostupnih i nepoznatih rukopisnih djela iz područja teorije glazbe koja su relevantna u europskim okvirima; predstavila i analizirala djelovanje autora koji je u međunarodnim muzikološkim krugovima bio poznatiji kao skladatelj, nego kao teoretičar; dala prinos povijesti obitelji Stratico, uglednoj dalmatinskoj obitelji grčkog porijekla iz koje su potekli i drugi znanstvenici i crkveni velikodostojnici. I konačno, ovo djelo predstavlja uzornu studiju koja pridonosi razumijevanju dijela europske povijesti teorije glazbe – od sjevernotalijanske glazbeno-teorijske škole do one francuskih enciklopedista 18. stoljeća. Istodobno, svojom širinom ulazi u spektar znanstvenih područja među kojima su teorija glazbe, glazbena historiografija, matematika, akustika (fizika), povijest hrvatske i talijanske glazbene kulture 18. stoljeća i međunarodna leksikografija, pa je interdisciplinarnost još jedna od vrijednih odlika ovoga djela.






